ŠTO ZNAČI KADA STAVI SEEN?

Moderni svijet ima jednu blokadu, horor, potpuni kolaps. To je samo jedna riječ koja se dobije pri dnu poruke i riječ nakon koje se nešto očekuje, jer kada nešto vidiš, dat ćeš do znanja da je viđeno i napisati poruku.

Međutim, problem nastane kada piše jedino taj mali seen, to malo viđeno, a odgovora – nema. Ni nakon dvadeset minuta, ni nakon tri tjedna, ni nakon osam mjeseci, ni nakon pet godina. Zlokobni seen i dalje stoji poput pročitana i neosvojena bedema za dvoje usred hladne ravnice svijeta; nešto što je trebalo biti zajedničko, sada zjapi prazno i neiskorišteno.

Susrela sam se s ljudima koji su mi priznali kako su nakon prekida pokleknuli i nekadašnjim partnerima ili partnericama krišom slali očajničke poruke. Neki su od njih bili uporni, neki su i dobili odgovor, ali posebno su zanimljivi oni s dugim porukama u kojima se slilo sve ono što su dugo željeli reći, ali se nisu usudili. Iako su slali poruke u destruktivnom stanju (nijedan ispitanik nije rekao da je bio posve priseban ili smiren prilikom tog čina – ne mogu procijeniti istinitost tih tvrdnji), pijani ili sluđeni od plača u tamnim satima, jednim dijelom nekolicina njih priznala je kako je bilo samo pitanje vremena kada će potiskivani dio ugledati svjetlo dana. Taj potiskivani dio sastojao se od tupe tuge, nemoći, nemira, nedostatka sreće i konstantnim mučenjima i pitanjima o drugoj osobi i o svemu onome što je nekada bilo, a čega više nema. Nesigurni u to što će biti, oni koji su se odvažili napisati poruku, osjećajući kako nemaju što izgubiti jer su dotaknuli dno ili je pak previše neizrečenoga ostalo među njima, odlučili su odmah krenuti u srž stvari i raščistiti sami sa sobom, a onda i s drugom osobom, što je to što ih je nagnalo na raskid.

Govorili su kako se nisu nadali pomirenju, nego nekoj vrsti ''odrješenja'', ali vjerojatno su neke njihove misli lutale prema ponovnom viđanju te osobe, zagrljaju, nekoj vrsti utjehe i zbližavanju, a ovo je bio prvi korak jer je uživo i dalje izuzetno bolno i nesigurno, a preko mobitela imate garanciju vremena – pošaljete poruku i nadate se, minutu po minutu, i u gorkom ste iščekivanju odgovora, ali spremni na najgore, za razliku od razgovora uživo koji vas skrši u sekundi i ostavi u još jačem bunilu nakon ponovnog viđanja te osobe.

Najgora je situacija s upornim porukama na koje nitko ne odgovara – jedna ispitanica imala je takvu situaciju jer se osjećala kao da ne može izaći iz očaja koji je priredila, tako da je slala poruke neko vrijeme, a na nagovor prijateljica i obitelji odlučila je ne slati daljnje poruke koje su ponekad bile dulje, ponekad kraće i konfuzne. Bilo je negdje i odgovora s druge strane i ponovnih pregovora, ali kada pokušate zaliječiti jednu ranu, zna se dogoditi još jača dubina njezine boli i potpuna usječenost u kožu.

Poruke koje su mi najviše privukle pažnju one su iz neizrečenih odnosa gdje je uvijek bilo više pitanja nego odgovora, a čak se i nakon njihova prekida ništa nije promijenilo nabolje. Naime, radi se o jako dugim porukama gdje su ljudi, koji su možda bili povrijeđeni ili u afektu, napisali sve ono što su mislili tijekom mjeseci ili godina provedenih s tom osobom. Naravno, riječi ne mogu do kraja demonstrirati doživljaj, ali priznanje nečije ljubavi, mana, vrlina, nedostataka, mržnje i apatije, kao i nekih očitih signala u nadu za povratak, itekako su bile snažne i dojmljive za osobe koje ne izgledaju poput nekoga tko može napisati takvu stvar.

Međutim, jednom kad su napisali, kako su mi rekli – bilo im je lakše na neki način jer su sve izbacili iz sebe i pokušali disati. U tome i jest poanta – proniknuti u naše najdublje tajne i shvatiti da smo sposobni činiti jako loše, ali i jako dobre stvari. Iskazivanje osjećaja ponekad je bila jedina varijanta za preboljeti nekoga za koga nisi siguran da bi ga ikada mogao preboljeti. Mislila sam kako znam s riječima, ali kada sam vidjela progovaranje srca iz redaka natopljenima suzama i boli, posramila sam se svojih ''riječi''. Neki su mi pročitali, a neki pokazali tzv. ''roman'' koji su napisali i poslali, za što im je trebao puno dulji period vremena nego što su zamišljali. Nisu imali hrabrosti koliko su bili odlučni po pitanju sebe samih. Riječ je o raznovrsnim porukama, ali ne radi se samo o klasicima poput: I dalje te volim, uvijek ću te voljeti, želim ti svu sreću i čuvaj se. To je jedan dio nekoliko primjera, ali brojni su sadržavali psovke, nebuloze, gnjev i aludiranje na uspomene, neću govoriti o varijacijama emocionalne manipulacije (to je posebna tema), ali kod svih nas nesavršenih moglo se pronaći puno nesavršenih rečenica i citata. Bilo mi je vrlo zanimljivo, iako im to nikada nisam rekla, kako su svi pazili na tipfelere i na greške, neki čak i na interpunkciju, kao da pišu po najfinijem staklu pa ih je strah da se ne razbije. S druge strane, neki koji su pisali pijani, kao da su se trudili napisati što veći broj grešaka tako da sutra imaju alibi za izljev osjećaja, iako su ga najmanje mogli dokazati samima sebi.

Te duge poruke neka su vrsta ''trnove krune'' odnosa koji je završio, neki dio koji je nedostajao, ali koji se više nikada neće vratiti. Kada bi ispitanik ili ispitanica išli prema dolje s porukama, vidjela bih to zlokobno seen kako se vijori i prkosi. Znači, njihovi bivši ili bivše pročitali su dugi iskaz njihova srca, ali odlučili su ignorirati i dati konačan odgovor – viđeno je, ali to je to. Nema ništa od nas, gotovo je. Kako uživo, tako i preko mobitela. Mogu osjećati isto, ali i ne moram. Oko seena ne postoji velika drama, scena, kazalište u našim glavama, postoji samo potvrda onoga čega smo se bojali. Ipak, u slučaju rasprave ili čak mržnje, raskid bi dobio svoj epilog u vidu obostranog virtualnog dopisivanja. U slučajevima seena, završetak knjige pisala je samo jedna osoba.

Kad sam ih pitala kaju li se što su poslali te poruke i jesu li ih vratile unatrag, većina je rekla da im je danas svejedno. Znači, tada su se možda kajali u nekom trenutku. Osjećaji su im vrludali po čitavom tijelu i sastali se u tom jednom tekstu i onda, kada je bilo napisano, nije bilo natrag. Čak i ako bi ih vratilo godinama unatrag, smatrali su kako će to biti katapult za naprijed, pa gdje god to bilo. Sveopća usamljenost u svijetu pridonijela je jasnoći izraza i nejasnoći osjećaja, uz onaj alarm u glavi koji govori da je važno da je netko pored nas, samo da nismo sami, ma čak i ako je to osoba s kojom je raskid definitivan po svim parametrima – jer, kako biti sam ili sama u svijetu gdje je to i dalje najveći tabu i gdje se samoća mjeri depresijama, kompleksima, ostavljanjima, slomovima i svakakvim tugama? Ljudi koji su slali poruke, čak i ako nisu više voljeli tu osobu, željeli su vratiti jedan dio, makar u virtualnom ako ne u stvarnom svijetu, samo da ne bude toliko teško. Naravno, neki to nikada ne bi priznali, pogotovo ne sada.

Bilo je i onih koji smatraju da nikada nisu trebali poslati poruke, poglavito ''romane'', jer su ih smatrali oružjima upotrijebljenima protiv njih samih. Oni su ti koji su pokleknuli i koji ''više vole'' i samim time ranjiviji, podložniji, inferiorniji i – slabiji. Čovjekova priroda je takva da slabošću smatra sve ono što ga zapravo čini jakim. Ovdje se radi o individualnim pristupima i ništa nije toliko jednostavno, ali kada se nešto učini, učinilo se. Bilo bi lakše kada bi povratna informacija bila i jedno slovo, ali kada je nema, može se maštati, izmišljati i zaboraviti kako je stvarni svijet odavno seenao ono što ste imali i kako nema povratka u prošlost. Tamo gdje se ne vide partneri kakvi zaista jesu, tu je odavno stvarni seen, jazbina, ponor i strah, pretočen u virtualnu sjednicu gdje kreiramo naše karaktere prema onome što mislimo da je najbolje.

Zato, za kraj sam ostavila problematiku seena kao neiskrenije i lakše vrste ljubavi, odnosa, prijateljstva i svih spona. Kada taj seen predugo stoji usamljen, kao što ste i vi u nedoumici dok vam se taj netko ne javi, on će takav i ostati. To je ružna, gruba, gola istina koja je, za razliku od vaše virtualne uljepšane verzije, odlučila pokazati svoju divlju stranu i suptilno vam pokazati kako je vrijeme da prekinete viđati onoga tko je prekinuo viđati vas.