ZAŠTO JE VIŠEDIMENZIONALNI AIDAN GORI OD JEDNODIMENZIONALNOG BIGA?

Evo mene opet o omiljenoj mi seriji, uvijek je vječno vrelo inspiracije. Nikada neću oprostiti producentima što su na kraju napravili najmanje realističan scenarij koji može postojati, a to je idilična priča Biga i Carrie. Svima je jasno da to svakako nije bila ljubav, a šanse da nekada i postane nemoguće su, ali ne toliko zbog egocentričnog Biga, nego zbog njegove užasne, predvidljive i loše napisane jednodimenzionalnosti.

Mi o Bigovu karakteru ne poznajemo ništa. Znamo ga jedino iz Carriene vizure, i ono što vidimo, očajno je i nimalo impresivno, ali njoj zanimljivo iz razloga o kojima sam već pisala prošli tjedan. Šanse za to da netko tako vividan, živahan i navodno otvoren poput Carrie uopće može pasti na tzv. šarm lika o kojemu apsolutno ništa ne možemo zaključiti zapravo bi bile vrlo minorne, ali kako su pisci odlučili pretvoriti Carrie u osobu koja uvijek lovi nemoguće, odjednom je Big nekakav ideal.

Ipak, Big nema karakter. Jednostavno nema. Recite mi jednu njegovu karakteristiku osim egocentričnosti, nešto pozitivno, a što nije u vezi s Carrie? Razumijem, ona je pripovjedačica. Ali Big je, ako bih ostala vjerna njezinu karakteru, njoj trebao biti jako dosadan i neinspirativan. Niti je pratio njezin rad (osim kada mu to odgovara i kada je riječ o njemu), niti ga je zanimalo išta o njezinu životu, niti je ikada izgovorio ijednu suvislu rečenicu u seriji, a ni u filmu. On je nekakva mistična figura koja iskače u limuzini ili koja predstavlja moć i novac kada je to potrebno za radnju, a onda postane Carrien dečko i muž iako zapravo ne želi biti njezin dečko, a najmanje muž.

Carrie, koja uopće nema potrebu za vezivanjem jer je opsjednuta dramom, odjednom postaje ovisna o toj muškoj figuri, a samo zato što ga ne može imati. On je netko tko nije iz njezina miljea, ali prvotna privlačnost trebala bi ispariti, ako sam dobro zamislila Carrie s početka serije, već kada su njegovi dijalozi s njom postali svedeni na isključivo tri teme. Ali, producenti, scenaristi, tko god, odlučili su što se može najbolje prodati i tko će Carrie, što sam već pisala, u budućnosti osigurati najbolji ormar s cipelama jer s karijerom spisateljice u New Yorku, koliko god uspješna bila, teško bi mogla priuštiti sve ono za čim žudi. Big je teški, teški promašaj i njegova kemija s Carrie meni je osobno nepostojeća. Čak mi je i njegova gluma ponekad ravna linija, u skladu s njegovim nedostatkom karaktera, za što sam glumac možda i nije kriv.

Unatoč svemu, postoji netko gori od Biga, a to je sveamerički, sveprisutni, svenametljivi Aidan koji se miješa u skoro svaku Carrienu odluku, a publika ga, iz nekog razloga, voli. Mislim da je to nastalo iz antipatije prema Carrie i jer su oni željeli da se ona promijeni u neku tradicionalnu, finu ženicu koja peče kolače.

Ne, to nije Carrie i nikada neće biti. Koliko god mana imala, kao i svi mi, velika je Aidanova pogreška što ju je otpočetka želio prisvojiti i preusmjeriti je - ne na pravi put kako je on to zamišljao, nego na njegov put koji je smatrao ispravnim. Naravno, uopće je ne krivim što je veza doživjela fijasko i što ju je želio vezati - voljela bih da je Carrie drukčije modelirana jer sam zaista smatrala da postoji potencijal i općenito volim Carrie, ali Carrie se jednostavno željela vezati uz neke druge vrijednosti u životu. Ne slažem se s vrijednostima njezina lika, ali djelomično se i slažem s nekim njezinim stavovima, i ne mislim da bi muškarac trebao promijeniti ono što ona jest, koliko god klišejizirano napisana.

Užasno me živcira i Aidanova višedimenzionalnost koja ga prikazuje boljim nego što on stvarno jest, a opet, čini mi se da i to kamuflira njegov nedostatak karaktera. Nipošto nije bio dobar par s našom protagonisticom, ali zanima me kako su milijuni zaključili da je trebala birati njega? To je bilo predviđeno za propast, previše su različiti. Možda mi je čak i gora Aidanova nasrtljivost i posesivnost u nekim situacijama, i sad ću napisati jedan tzv. hot take - ne krivim toliko Carrie što se nagonski upustila u bijeg od svega toga. Više je on manipulirao njom nego ona njime.

Ni jedan ni drugi, karakterizirani kao najveće Carriene ljubavi, a bez ikakve karakterizacije, ne pripadaju s njom na završetku. Neki su manji karakteri bili puno bolji izbor po mom mišljenju, njih ću možda opisati neku drugu subotu.

Barem su, ako ništa drugo, u jednoj ili više epizoda pokazali neku drugu dimenziju osim žudnje za glavnim ženskim likom u seriji.

Ali, rekla bi jedna pjesma, predstava mora ići dalje, a tu je i scena bez koje Carrie, realno, ne može niti ne želi živjeti.