TKO SU STRANCI PORED VAS – IZ SRCA POVRIJEĐENE OSOBE

Kao jedan od glavnih razloga za prekid kod ispitanica i ispitanika navedene su sljedeće rečenice: Postali smo stranci. Ko da ga nikad nisam poznavala. Nisam više znao ko je osoba pored mene. Promijenili smo se.

U njihovu monologu uvijek su bile korištene riječi koje su aludirale na nepoznavanje osobe s kojom su proveli jedan dio života, ali ono što je zanimljivo je kako se kod nekih taj proces odvijao pri kraju veze, a kod nekih to je trajalo čitavu vezu, iako toga nisu bili svjesni. Naime, partneri i partnerice koji su ostali u dobrim odnosima (većinom to nije bio prijateljski odnos, nego ''uljudan'' i ''civiliziran'' poput javljanja na putu, ali bez kontakta ili iniciranja istog) s ispitanicama i ispitanicima (prema njihovim riječima), prihvatili su činjenicu kako su se njihove polovice promijenile negdje pri kraju veze i kako su tada postali distancirani, ledeni i stranci. Tome je kumovalo sazrijevanje, drukčiji interesi, životni planovi, drukčiji planovi za budućnost, neslaganje u temeljnim životnim temama i sl. Kada su shvatili da to više nije ''to'', izostala bi burna reakcija ili ljutnja na drugu osobu. Barem na površini.

Prilikom ispitivanja, brojni su bili ogorčeni i tužni jer su željeli prihvatiti činjenicu kako je najbolje razdvojiti se i nastaviti odvojeno svoje živote i tako pružiti dojam samosvjesne i zrele osobe, ali njihovi osjećaji nisu im dopuštali laganu predaju niti glumu kada ostanu sami. U njima se rađao konflikt između osobe kakvi su bili i kakvi su sada i pitanje jesu li se mogli promijeniti ili potruditi kako bi opstali u vezi. Pitali su se i o bivšima, ali dosta više o tome kako će se to odraziti na njih same i hoće li uspjeti prebroditi i preboljeti kada druga osoba krene dalje sa životom, posve nepoznatim od onog na koji su navikli. Posebna je ogorčenost bila kod onih koji su govorili kako im je drago, ali onda bi otkrili kako se druga osoba nije nimalo promijenila i kako je u čvrstoj i stabilnoj vezi s nekim tko njemu ili njoj pruža ono što ta osoba očigledno nije željela ili mogla.

Ono što bi ih zaprepastilo jest sljedeće – osobe s kojima su prekinuli nisu postali stranci, nego su postali stranci prema njima i njihovoj ljubavi. Prema vezi u koju su uložili vrijeme, povjerenje i trud. Zanimljivo je kako ponavljanje rečenice: …ali meni je stvarno drago… više zvuči kao uvjeravanje u nešto što sami žele povjerovati nego što žele da povjerujem ja ili netko drugi. Bili su zbunjeni, sumnjičavi i rastrojeni iza prekida, iako su znali da je tako najbolje, ali postojao je glasić koji ih je navodio na tih bezbroj pitanja o gašenju ljubavi, strasti, međusobnog okrivljavanja te istinskih promjena. Ipak, jedan ispitanik naveo je kako nije želio stvarati dramu oko toga. Postojao je određen broj ljudi koji je zaista prihvatio posljedice prekida s ljudima koje više ne poznaju kao prije, ali većina kao da nije željela izgledati upravo ovako kako je ispitanik rekao – dramatično, jer je to nešto što se moralo dogoditi. Čak i ako se moralo dogoditi, sasvim je normalno osjećati se napušteno, jadno, tužno i nimalo snažno, jer je prekid spone s drugim bićem, pogotovo ako je u pitanju ljubav i povjerenje (makar i samo s jedne strane), nešto vrlo teško i u početku neprihvatljivo. Važna je enormna količina volje i samopouzdanja u takvim situacijama, ali puno je više ljudi kojima to nedostaje i koji misle kako imaju određenu razinu racionalnosti u svojim karakterima nego što je to zaista tako. Priznaju sebi samo kada ih nitko ne vidi i najčešće im je najlakše povjeriti se strancu o ''strancu'' u njihovim okončanim vezama. Naučena doza prikrivenih osjećaja eruptira u svakodnevnim situacijama nakon ''normalnog prekida s nekim tko više nije ta ista osoba'' – u svađama s prijateljima, obitelji, u nesuglasicama na poslu, vidljivoj nervozi, razdraženosti… Samo zato ako je nešto završilo jer je moralo i jer su obje strane osjećale zahlađenje, ne mora značiti da je taj led lakši i podnošljiviji – ponekad je bilo jako teško osjećati njegovu oštricu, kao što je teško dopustiti sebi oslobođenje frustracije i drame nakon neuspjele veze.

Međutim, što je sa strancima koji ne nastaju iz leda, nego iz vatre? Vrijeme je za drugu, ponešto češću varijantu u mojim istraživanjima, za što mi treba čitavo jedno novo poglavlje (ili više njih), ali sada ću se referirati samo na poimanje ''stranaca'' u čitavoj vezi. Veliki broj ljudi bio je u velikoj ljubavi s osobom koju, kako oni kažu, uopće nisu poznavali niti prepoznavali. Prema njima, oni su oduvijek bili takvi, ali negiranje i očajnička potreba za pažnjom i ljubavlju rezultirala je stvaranjem idealne slike o drugoj osobi gdje se zavolio odnos prema njima, a ne prema samoj osobi, i takav krah doživljavao se intenzivnije i bolnije od međusobnog sporazuma o prekidu. Takav prekid obično uključuje svađe, okrivljavanja, mnoštvo realizacija i nedostatak racionalnosti s dozom bijesa, čak i mržnje, prema drugoj osobi i prema samima sebi. Naravno, postoji spektar u koji ulaze stranci i netko koga zapravo ispitanici i ispitanice nikada nisu poznavali (narcisoidnost, sebičnost, toksičnost, traume, emocionalno zlostavljanje), ali za to treba posve novo poglavlje radi priča koje sam dobila i koje ću, nadam se, dobiti. Oni i dalje imaju žal u riječima kada pričaju o prekidu veze jer je većina njih voljela i davala sebe u nešto gdje nikada nisu bili dovoljno voljeni.

Neke sam od njih pitala jesu li oni bili ti koji su bili ''stranci'', a da toga nisu ni svjesni (iako sam postavila pitanje na drukčiji način), i iznenadila me iskrenost kod nekih koja se očitovala u priznanju ili potrebi za traženjem oprosta u obraćanju drugoj osobi prilikom mog posljednjeg pitanja. Imala sam ispitanika koji mi je priznao kako je nakon raskida s bivšom bio mjesecima zatvoren u sobi jer ga je toliko boljelo da je došao do ivice života – ona je za njega, kako je to shvatio nakon nekog vremena (nije čitao članke niti tražio savjete, jednostavno se ''ugasio''), oduvijek bila stranac koji iskorištava njegovu potrebu za prijateljstvom i ljubavlju kako bi ona bila manje ''stranac'' drugima i samoj sebi.

Rekao mi je kako se i on trudio ponašati na takav način nakon njihova raskida, postati ''stranac'' koji ne osjeća i koji je spreman ''glumiti'' nakon što je mjesece proveo u dubokom jezeru slomljenog srca unutar svoja četiri zida. Onda mi je priznao kako nije takva osoba iako se žarko želio potruditi (danas je u sretnoj dugogodišnjoj vezi) te je pokušavao slomiti srca jer je njegovo, kako je smatrao, bilo bespovratno slomljeno.

Ono što me zanimalo nakon njegove priče i nakon ostalih priča – jesu li ti stranci zapravo svjesni svoje glume ili svoje promjene ili su refleksija onoga ili one u zajedničkom odnosu? Kakva je njihova perspektiva i vide li drugu osobu kao stranca? Mogu li iščitati sebe u ovim rečenicama? Na kraju, koliko nas društvo uči postati strancima i otuđenima jedni od drugih? Radi li se više o pojedinačnim usponima, padovima i maskama ili je biti stranac popularna formula za lijek protiv boli?

Stranci su, možda, izraženiji u vezama gdje se smatra kako nema osjećaja s jedne strane; izražavanje o strancima u sporazumnim prekidima jednostavno je nadograđivanje jedne osobe u odnosu na onu drugu koja ima svoju vlastitu nadogradnju. Ako ste zajednički gradili svoje temelje i došli do kata gdje shvatite kako biste vi radije putovali liftom, dok bi druga osoba koristila stepenice, to nije prizivanje nečije promjene ili određivanja stranca u nekome, već obično razilaženje putova različitih osoba, jer se osobe mijenjaju i od partnera postaju prijatelji, od prijatelja poznanici, a od poznanika uspomena. S druge strane, ako osjećate kako netko ne prepoznaje vaše potrebe, vaš karakter i vas onakvi kakvi jeste, ta vas osoba vjerojatno nikada neće prepoznati isto kao što vi, zahvaljujući njezinoj ili njegovoj maski, nikada nećete prepoznati ili poznavati tu osobu. To se vidi već u temeljima, samo što neki nastave graditi nebodere na ruševinama praveći se kako će izdržati nove katove, dok neki shvate na vrijeme, koliko god to bilo teško i bolno.

Možda ste i vi imali jednog stranca i bili stranac nekome – ali kada završite razgovor sa strancem, ne osjećate ništa. Zašto onda toliko boli? Ako se osjećate glupim ili glupom jer ste potrošili vrijeme na stranca, znajte sljedeće – oni dođu i odu.