TKO (NE) VOLI CARRIE BRADSHAW?

Kišne, subotnje razbibrige, pisanje, čitanje i ispijanje kave, kao i gledanje isječaka iz starih omiljenih serija (nove ni ne gledam), neki su od razloga zašto volim život. Ponekad mi je dosta razloga od kojih mi se neprestano roji u glavi i koji mi otežavaju disanje i usporavaju san, stoga tražim one jednostavne, pa čak i površne odraze koji svi pomalo trebamo kada zabrazdimo i zagledamo se u dubine, u naše i tuđe prljavštine u ogledalu. Dubine su teške i one predstavljaju svrhu, a melankoličnoj i introvertiranoj osobi poput mene predstavljaju i preokupaciju kada sam sama sa sobom. I, kako se oduprijeti tom weltschermzu? Ne znam, nemam rješenje, osim onoga da ga zamijenim nečim trivijalnim, pomalo plitkim i previše zabavnim.

Dakle, zašto ljudi ne vole jednu od mojih modnih ikona, gospođicu Carrie, koja je generaciji Z, a i onoj prije nje, postala glavna neprijateljica i jedna od meta za iskaljivanje bijesa i frustracija? Neki će reći, zato što smo svi mi ponekad Carrie, vjerojatno jedini realistični lik u toj seriji, ali ne bih se u potpunosti složila s tim. Ipak, i meni smetaju neke tipične pogreške i licemjerstva same Carrie, ali još nisam upoznala osobu u stvarnom životu koja nije licemjerna (uključujem i sebe), pa ne znam zašto bi Carrie bila ta pod čijom su se kacigom ugnijezdile brojne strelice kritika. Često joj zamjeraju kako se odnosi sebično prema prijateljicama, ali meni se čini kako je najbolja u odnosu s njima, uvijek je tu za njih i iskrena je osoba, ali prihvaća i ono što joj se ne sviđa. Ne, nije u prijateljicama problem.

Carrie je materijalist, površna je i plitka, baš poput ovog teksta i jednog dijela svih nas, ali ona u seriji glorificira takav način života i kada shvati da ne može platiti stanarinu, očekuje pomoć ,,sa strane'' i rješavanje njezinih financijskih problema. Opsjednuta je cipelama i muškarcima, dvjema temama koje joj nikada ne dosade, a kada ju je muškarac kojega navodni voli ostavio pred oltarom, oprostila mu je - ne zbog ljubavi, nego zbog ogromnog walk-in ormara i financijske sigurnosti koju nije mogla dobiti unatoč svojim nastojanjima da bude neovisna žena luksuznog predznaka.

Zapravo, koga lažem? Kakvih nastojanja? Nikada nije nastojala biti neovisna, samo se predstavljala takvom. A željela je živjeti luksuzno i površno, prodavajući svoje poglede na svijet kao potragu za ljubavlju i kvalitetnom vezom. Oko nje uvijek je oblak drame i kiša emocija, a ona sama nije junakinja, jednostavno je žena koja progovara o svemu i koja (pod)svjesno ponižava sve što nije iz njezina urbanog životnog stila - Carrie je mješavina običnosti i lepršavosti, i kao takva je sasvim u redu jer nije jedna i nije jedina.

Nažalost, ne zamjeraju joj ono što bi joj najviše trebali zamjerati, pa se često polemike u vezi s likom odnose na njezinu sebičnost, s čime se ne bih složila. Carrie je izvrsna prijateljica, loša upraviteljica i diskutabilna partnerica. Također, Carrie je obično ljudsko biće kakvo sam viđala i prije serije i poslije serije, donijela je odluke koje su ponekad ispravne, a ponekad pogrešne, a ono što mi se svidjelo u seriji jest to što se nikome nikada nije opravdavala, bez obzira koliko se doimala plitkom ili lakomislenom.

Vidjela sam na TikToku jedan prikaz četiri žene koje sjede u restoranu nakon pobjede Zohrana Mamdanija u New Yorku i komentiraju na sljedeći način:

Miranda: Glasala sam za njega!

Charlotte: Ja nisam glasala za njega!

Samantha: To je onaj zgodni?

Carrie (naposljetku): Mr. Big odlazi iz New Yorka.

Da, Big će možda napustiti New York, ali to je ono oko čega se vrti Carrien život - oko Biga i stvari koje si ona, ups, ipak on, (ipak ju je zaprosio u ogromnom walk-in ormaru ili kako se to već zove) može priuštiti dok šeta ulicama najuzbudljivijeg grada na svijetu. Možda sam ponovno skrenula u dubinu, a ne želim da ovaj tekst bude bilo što slično, pa ću samo zaključiti da je smisao serije dobra moda (obožavam Carrien stil) i uobičajeni dijalozi koji su, na neki način, promijenili svijet, bez obzira na fantastične elemente kojih ne manjka u radnji.

Super je što je srž priče bila u ženama, pričama i u prijateljstvu, samo što se ta srž opet svela na muškarce i na njihove ljubavne živote. Kritičari Carrie ne shvaćaju da je njezin lik prodaja bajke, a ne njezina dekonstrukcija niti pisanje nove.

I dalje mi je najdraži lik u seriji, a moji su razlozi površni i plitki - sviđaju mi se njezine cipele i sviđa mi se njezina odjeća, ne sviđaju mi se baš njezini muškarci, a najviše mi se sviđa otvorenost kojom je zasula sve nas, koliko god joj osporavali sve i svašta. Tako neki od nas pišu, komentiraju, možda i neka Carrie to upravo radi na Floridi u ogromnom dvorcu sa svojim Bigom. Nju nije briga gdje je, što se događa u svijetu, važno je da može tipkati, kao i svi mi, da je možemo i dalje komentirati, jer je ona dio nas, i da se možemo nadati da će naša neovisna i snažna Carrie, nakon Bigove smrti, naći još jednog milijardera čija se donacija nije isplatila i kojega njezine cipele prate u nova, isprazna, već viđena i groteskna prostranstva.