''KOMBINACIJE'' – PREKINULI SU S VAMA PRIJE PREKIDA

(Prije nego krenem – nisam opisala kombinacije koje funkcioniraju sasvim regularno i koje su utemeljene na različitim kriterijima u koje ne ulazim niti osuđujem, već kombinacije u kojima se dogodila potreba za vezom i ljubav iz perspektive ispitanica i ispitanika)

U istraživanju sam naišla na ljude koji su željeli podijeliti svoju jednako vrijednu priču, međutim, odmah su na početku napomenuli: Ali to nije bila baš veza… nikad nismo bili u vezi… mi smo se više viđali.

Nastao bi neugodan trenutak, ali ne zbog osuđivanja ispitanika, već zbog čudnovatih pogleda u pod i izbjegavanja istine: oni su htjeli više, ali nikada nisu dobili ono što su željeli; odnosno, njihovi partneri njih su promatrali usputno, dok su ih oni promatrali emotivno. U kombinaciji se osobe često razdijele na dvije strane, na jednu koja je u vezi i na drugu koja nije u vezi i koja je već prekinula svaku emotivnu sponu. Ispitanici koji su bili u ''kombinaciji'' voljeli su drugu osobu i u svojim mislima stvorili više od fizičkog kontakta ili neobveznog maženja –iako to nije prekid dvije osobe, nego realizacija samo jedne osobe kako ne može biti kraja tamo gdje nikada nije bilo ni početka.

Ispitanici i ispitanice koji su iskusili prekide u kombinacijama na sličan su način doživjeli krah svog odnosa kao u regularnim vezama, međutim, ono što im je nedostajalo bio je dodir realnosti tijekom trajanja kombinacije i odsutnost racionalnog promišljanja koje se kreće oko budućnosti njihova odnosa. Na početku sve je krenulo glatko – tu rečenicu upotrijebila bih za sve priče koje sam čula, ali vrlo se često takva formulacija ispostavi lažnom jer je u slučajevima na koje sam naišla jedna strana, ako ne i obje, bila zainteresirana za drugu stranu u nekom aspektu. Ovdje ne govorim o fizičkoj privlačnosti, već o sviđanju; najčešće se sviđanje iz daljine ili dug period sviđanja iz poznanstva ili prijateljstva izrodilo u fizički odgovor nečije seksualne tenzije. Dok su oni koji su držali uzde kombinacije znali to zadržati na toj razini, iako su im druge osobe na neki način bile drage i s njima su provodili kvalitetno vrijeme, mentalno nikada nisu otišli dalje od te razine jer su u budućnosti vidjeli sebe na nekom drugom mjestu koje ne uključuje tu osobu. Problem se dogodi kada druga osoba očekuje posve suprotno, ali negira samu sebe i podsvjesno želi promijeniti takav odnos na veću razinu i očekuje takav rasplet s vremenom. Ta osoba odavno je izgubila uzde u strogo dogovorenom odnosu isključivog viđanja i vidi to na posve drukčiji način koji uključuje budućnost s voljenom osobom. Znači, imate kvalitetno i sigurno provođenje vremena s jedne strane, a s druge strane razvijanje ljubavi i čvrstih emocija uz zavaravanje samih sebe (u primjerima koje sam izučavala).

Najgore je kada osoba koja voli niti ne zna da je u kombinaciji, a službeno zna da nije niti u vezi; nalazi se u limbu očekivanja, pogleda, riječi, analiza, nadanja i dugoročnog cilja koji uključuje praznike, dane zaljubljenih, nedjelje i naposljetku – život.

I onda se dogodi šamar stvarnosti – prekid kombinacije, zatiranje tragova, pronalazak druge osobe koja je prava osoba, izlike kako je sve samo dogovor i kako će se i dalje družiti, bilo je čak i možda nekada i budemo zajedno, ostat ćemo skupa ako budemo sami rečenice što bi drugu osobu dovelo do ludila.

Ti su osjećaji rezultirali prekomjernim razočaranjem u same sebe jer se sva ona kula osjećaja, potisnuta ili afirmativna, srušila tijekom vremena i ostavila nešto gore od golog tijela – golo srce. Ispitala sam ljude koji su imali više kombinacija i flertovali s puno drugih osoba, ali neka bi se kombinacija ipak izdvojila i ostavila im gorak okus u ustima, što bi spoznali tek kada te osobe ne bi bilo pored njih ili kada bi ostali sami, i tada bi počelo pretvaranje i mučenje, odnosno gluma. Nekoliko ispitanika i ispitanica reklo mi je kako su sa svojim kombinacijama i nakon prekida tog odnosa morali biti u dobrim odnosima jer su prijatelji, kolege, poznanici iz istog mjesta i sl. Zapela mi je riječ ''morali''. Iako su bili slomljeni te su konstantno preispitivali svoj identitet i odluke, odlučili su i dalje nastaviti kombinaciju gdje je gluma nehajnosti i nedodirljivosti bila znak jačine karaktera pred drugom osobom, iako se radilo o posve neistinitoj projekciji.

Takva vrsta kombinacija produkti su lažno bajkovitih shvaćanja o sebi i o svijetu, situacije gdje nikome ne popuštaš osim sebi i gdje nikada do kraja ne upoznaš neku osobu jer ne postoji (izrečeni ili pisani) dokaz o tome kako si vezan i kako moraš obavljati raznorazne stvari i obavljati kompromise na koje nisi spreman ili spremna. Čar takve kombinacije je poput mjehurića koji super funkcionira dok ne bude previše neizrečenoga između dvoje ljudi od kojih makar jedan želi reći nešto više, i kada se mjehurić rasprsne, ostaje pokisla spoznaja nečije pogreške.

Ono što su ispitanici i ispitanice najviše žalili bilo je to što nisu bili jasni na početku njihovih kompliciranih odnosa: želim to i to, ne želim te viđati s nekim drugim, što smo mi sad… Za to najčešće krive mladost i nepripremljenost i podsvjesno pokoravanje željama drugoj osobi – nisu željeli biti ti koji će reći ne i ispasti kruti i pretjerano emotivni, a s druge strane željeli su pružiti najzabavniju verziju sebe koja odgovara tuđoj verziji karaktera. To ih je dovelo u stanje neopterećenosti izvana i preopterećenosti iznutra, kao i u stalno iščekivanje nečega, što se projektiralo i u druge životne domene.

Ono što je nakon realizacije i nakon prekida uzdrmalo ispitanike i ispitanice bila je vjera u same sebe, odnosno, proživjeli su krizu identiteta stalno se pitajući: Zašto nisam dovoljno dobar ili dobra, što to meni fali, zašto me ne želi? Nisu mogli procijeniti jesu li zaista odbacivali njih kao takve ili im je jednostavno više odgovarala koncepcija veze bez obveze koju bi uspostavili s bilo kim drugim? Tamo gdje je bilo još viđanja i odbijanja prihvaćanja realnosti, prekidi nečega nedefiniranoga samo bi definirali još jaču bol i produbili rane neprihvaćenosti, neželjenosti i nedostatka samopouzdanja. Negdje stvari nikada nisu izvedene načisto i akteri iz kombinacije i dalje ne mogu procijeniti jesu li ih te osobe voljele, poštovale, promatrale kao ispušni ventil, kao seksualni objekt ili nešto treće?

Jednim dijelom bilo je to iz straha; vrlo je teško pomiriti se s činjenicom kako i ono neobvezno jednog dana postane prošlost koju je netko htio napraviti budućnošću i ljudima je bilo najlakše prekinuti sve spone, nastaviti živjeti, ali i istresti sve iz sebe dok ne prođe; bilo im je nepojmljivo kako su u kombinaciji oni bili ti koji su se dali u potpunosti i sebe su na neki način obezvrijedili zbog toga, kao da je to nešto što je izuzetno negativno – nekome pružiti ljubav.

Jedan ispitanik volio je svoju kombinaciju više od ičega iako se nije toliko često sastajao s njom, međutim, uvjeren je da je i s njezine strane postojala neka vrsta ljubavi koju on ne bi nazvao iluzijom ili nečim manjim. Pitanje je koliko je to uvjetovano njegovim odnosom prema njoj (dolazi kada ona kaže, ispunjava želje, brine se o njoj), a koliko istinskom ljubavi prema njemu koja uključuje i sve ostale parametre.

U kombinaciji se može roditi ljubav – osim ako te netko ne stavi u policu za kombinaciju i tu ostaneš zaključan pod šifrom; niti ne možeš vani, a ne znaš ni je li želiš izaći (dogodilo se jednoj ispitanici). Takav prekid još jače utječe na čovjekovu percepciju sebe u društvu i u svijetu jer shvaća kako je propustio priliku za nečim što želi dok se navikavao na nešto što ne želi, zbog čega i u drugim aspektima života postaje nezadovoljan, neispunjen i nesretan i to shvati kao mantru koja ga sputava i svugdje drugdje – i u poslu, i s prijateljima, i u svakodnevnim aktivnostima… Naruši se čitava slika nečijeg karaktera samo zato jer su ''pokleknuli'' i prekršili neki dio ''sporazuma'' na koji su pristali nadajući se kako će ipak ostati pribrani, kako će moći isključiti emocije i kako se sviđanje neće protegnuti u nešto jače.

Naravno, to se ne bi dogodilo, i kada bi konačno stvari sjele na svoje mjesto, osoba bi odlučila kako se mora promijeniti i kako će preboljeti drugu osobu, čitav svijet, samu sebe i odnos koji je izgrađen u mislima.

Potrebno je puno više ustrajnosti kako bi netko manje nedostajao, a jedna od najtužnijih rečenica koju sam pročitala bila je: Ja sam pronašla ljubav mog života. On nije.

Teško je prekinuti vezu osoba koje se vole, ali prekinuti iluziju, skrivanje iza neobveznih rešetaka osjećaja, nešto skriveno i potiskivano – to je shvaćanje kako temelja za prekid, zapravo, nikada nije ni bilo. Kada voliš nekoga, posvetit ćeš mu vrijeme usprkos svijetu, a kada tebe netko ne voli, a želi te blizu, ta osoba skraćuje tvoje vrijeme, a svoje prilagođava svijetu. Ima planove, snove, želje, i ako kaže kako će ih ostvariti s tobom, a to se ne događa jer te zove samo kada ima slobodnog vremena, u mislima te osobe stvara se oaza sigurnosti u pustinji gdje ta osoba i dalje traži vodu koju mijenja nečim gdje neće dugo ostati, ali će se zadržati jer je lijepo i jer ne zahtijeva previše, ali kad izađe iz pustinje - gotovo je.

Ipak, val razočarenja nakon spoznaje i sumnje u same sebe ostavio je traga na ljudima od kojih su neki priznali kako su netom nakon toga srljali u razne priče. Primijetila sam kako su na pitanje što bi se dogodilo da ih opet vide skoro svi odgovorili kako bi im zaklecala koljena i kako bi im srce sigurno jako lupalo. Možda je to zbog toga što im je druga osoba dopustila da vide samo jedan dio njega ili nje, i to onaj dobri i opušteni, kada su oni to odabrali, što je u konačnici preraslo u idealiziranje i iluziju da nikakav kompromis ne mora biti napravljen. Kada su ljudi u neobveznoj kombinaciji, oni vole sebe, pa tek onda drugu osobu i prema tome se ravnaju. U ljubavi karakter jednim dijelom bude promijenjen upravo zbog te osobe, što bi značilo kako je sebedarje, odnosno davanje sebe u duhovnom smislu na čuvanje nekome drugome, odraz povjerenja, blizine, iskrenosti, razumijevanja i viđenja svih loših osobina i strana te osobe. Ljudi koji daju sebe i koji čine kompromise dok druga strana odbija to učiniti stvorili su iluziju veze i iluziju osobe od nečega i nekoga što ih je svelo na viđanje u određenim satima, na ''ljubav'' u određenim satima, na uživanje u određenim satima i na svemu što je određeno i što ima rok trajanja, jer neodređenost u pojedincima priziva određenost u cjelini, a to je vrlo često prekid viđanja te osobe ili zahlađenje odnosa.

Teško je reći jesu li ih druge osobe voljele, ali većina ispitanika i ispitanica smatra kako jesu, ali uz popratni ''na neki svoj način'' komentar, što je možda zadnji tračak nade kako su svoje mjesece i godine (ljudi su godinama znali biti u kombinaciji koja je završila neuspješno i neuzvraćeno) ipak imali s nekim tko ih je volio, nazvali oni to u nekoliko slova ili u nekoliko osjećaja.

Prije prekida, netko je prekinuo s vama tisuću puta prije puta, prekinuo je šanse za ljubav, za bliskost, za vezivanje, i to morate shvatiti prije nego što uletite u nešto. Kad toj osobi više ne budete trebali, ona će prestati odgovarati na pozive, na poruke, izbjegavat će vas i dati vam do znanja kako vi nikada niste ni bili potrebni koliko ste željeli misliti da jeste. Taj se prekid odnosa dogodio onda kada je za vas započinjala ljubav, a za nekoga drugoga strast ili nužnost.