2. KARIPA, DJEVOJČICA IZ GALNORA

Karipa je obična djevojčica koja ima petnaest godina. Izgleda isto kao ostale djevojčice; ima znatiželjan pogled, ne zna se boriti sa svojim rastućim udovima i odmah se namršti ako vidi crvenu izraslinu na svom (ipak malo povećem) nosu. Oči su joj skoro uvijek prikovane uz ekran mobitela; ponekad se odlijepe u školi ili za večerom. Ona živi u gradu koji se zove Galnor i koji se naziva Grad Zvijezde – ime mu je nadjenuto zbog svog zvjezdastog oblika u osam ravnomjernih dijelova. Kada ga gledate iz aviona, Galnor se čini kao grad posut zlaćanom prašinom u kojoj se navečer ogledaju sve zvjezdane sestre na nebu. Ipak, istina je bila posve drukčija; iza vela blještavila i vanjskog zlata, nizale su se nepregledne rijeke crvenkastih i sivih blokova zgrada i jednolično napravljenih kuća na periferiji. Majka svih gradskih problema bio je promet i njegovo otežano odvijanje kroz specifičnu strukturu grada – nije ni čudo da je središnji dio Zvijezde, uz njezin hram, bio fasada za turiste koji su donosili najviše novca u Karipin grad.

Galnor je bio omeđen veličanstvenim bedemima izvan kojih se nazirala šuma, napola ranjena stalnom sječom, a onda se nastavljala na more, napola crno zbog silne plastike i smeća. Kada je bila manja, mogla je nesmetano plivati te istraživati šumu, a sada se sve vršilo uz nadzor, kao da si kriv ako napustiš galnorske zidine i kreneš dalje. Priroda nije bila jedina koja je privlačila entuzijaste iz cijelog svijeta, tu je bio i kult Zvijezde i njezin hram. Dani posvećeni Zvijezdi, njihovoj zaštitnici, bili su određeni za molitve, ali i za proslave, posebno one na Strandonu. Strandon je najpoznatija galnorska ulica. Na kraju trga nalazi se svetište poznatije kao Srce Zvijezde. Zlatna zvijezda plošnog izgleda uvodila je ljude u prostor crvenih, plavih i zelenih zidova, s velikom replikom vanjske zvijezde u čistom zlatu, optočenom dragim kamenjem. Prozor u obliku zakrivljene zvijezde s izoštrenim krakovima pokazivao je na sjever brončanom strelicom, odakle se u daljini izvan zidina vidjela široka provalija s velikim plavim i ljubičastim travkama koje su mještani nazivali svojim starogalnorskim jezikom – oben i padov.

Ljepota i miris tih biljki, posebno plavog obena čije su se nijanse prelijevale iz jedne u drugu, bili su toliki da su Galnorci po njima nazvali svoje kovanice. Oko provalije prostirala se dolina s natpisima i željama koje su se sjajile od zlaćanog praha na prirodno izdignutom kamenju oko provalije. Ljudi bi uzimali Posvećeni prah koji su čuvale Pratiteljice zvijezde u svojim kamenim, skromnim odajama pokraj svetišta i onda ga prosipali po nikad pomaknutim kamenjima, simbolima čvrstine i neprolaznosti. Nitko nije znao odakle tolike gromade na točnom mjestu iznad provalije, ali bilo je sasvim dovoljno da tome pridaju nadnaravni značaj. Karipa se sjećala kada je ona posvetila svoj Posvećeni prah. Bilo ga je moguće uzeti jedino ako se dogodilo nešto toliko strašno da je poremetilo čitav život i natjeralo čovjeka na veliku promjenu. Naglasak je bio na tragičnoj komponenti koju je utjelovio prah, kako bi podsjetio na ono što slijedi, a nadu su predstavljala neoboriva kamenja izvan galnorskih zidina, na visini odakle se prostirao čitav grad. Bilo je dopušteno otići samo jednom tijekom života jer se odlazak smatrao duhovnim putovanjem. Kada je njezin otac otišao, ostala je s majkom Meom. Znala je za rat sa Selvencima o kojima se šaputalo s prijezirom, znala je za njihova čudovišta i za zvjerstva koja su radili. Znala je kako su odgovorni za ubojstvo njezina oca dok je ona još počivala u majčinoj utrobi. Znala je kako su Selvenci pobijeđeni kada je narod Valee došao pomoći ugroženom Galnoru, Gradu Zvijezde u plamenu, unakaženom na nekoliko mjesta i poplavljen leševima slučajnih prolaznika i mladih vojnika. Možda je jedan od tih leševa bio i njezin otac, nevažna figura u pobjedi i porazu važnijih sila kojih nije bilo briga za žestoke otkucaje srca jedne male, prosječne obitelji. Ona i njezina majka otišle su na Dolinu i prosule su prah u suton. Okruživalo ih je tridesetak sablasnih, golemih kamenja koja su izgledala živo i staro, kao da su tu prije svih njih, te nekolicina ostalih utihnulih, razočaranih ljudi. Bilo je zabranjeno govoriti pa je Karipa u sebi neprestano ponavljala riječi jedne osmogodišnje djevojčice: To je to? To je sve? Nije se osjećala bolje niti pročišćenije, samo umorno i žalosno. Sve njene godine okrunjene su tim događajem i s nekoliko očevih fotografija i povremenim odlascima u hram. Glavni čovjek Srca Zvijezde, kojemu nitko nije znao ime, ali koji je obnašao dužnosti ruana, ''svete i proklete dužnosti'', često je razgovarao s njima i poticao ih na molitve prema Južnim Zvijezdama. Južne Zvijezde bile su mit, božanstvo, glavni smisao postojanja tvrdoglavih Galnoraca. Ispod Ruandola, gdje stremi Selapinski brijeg, mogli ste ih vidjeti izbliza, tako veličanstvene i nepomaknute. Marghera, Sjajna Ruanova vodilja, za sve žive poklonike. Morlando, Ugasla crna pratiteljica, za sve mrtve duše. Ona je, kada je bila osmogodišnja djevojčica, najviše govorila ovaj zaziv: Equalla Astuvias, onilen morlus harcon marghus, što bi značilo sa starogalnorskog: (U zvijezdi…) Žive oni, koji su umrli za vječnost.

Karipa je, kao i svaka galnorska djevojčica, znala tko ide u vječnost. Tko je rođen pod Margherom i tko ima čast biti pokopan u Morlandu. Svi oni lijepi, bogati, slavni i sretni ljudi o kojima je maštala i čije je fotografije i videozapise svaki dan gledala na Molohu. Njezin je najveći idol bila Lores. Lores ima 16 godina i ona je zaštitno lice Serde, tablete za spavanje i ljepotu koja je veliki hit među svim mladim (i onim malo manje mladim) ljudima. Lores ju je reklamirala na svom videu koji je emitirala uživo i dala točno vrijeme kada će se probuditi i osjećati se svježe i odmorno i lijepo. Karipa je ostala budna cijelu noć kako bi vidjela kada će se Lores probuditi i djeluje li Serda na njezin san i raspoloženje. Disanje je bilo ujednačeno, ona je malo buncala u snu, prevrtala se nekoliko puta u noći, ali nikako se nije budila niti imala bilo kakve veće košmare. Nije bilo nesanice, velikih kolutova ispod očiju i straha od noćnih košmara. Karipa je bila osupnuta; svi su od tog trenutka pričali o nevjerojatnoj piluli protiv nesanice i noćnih mora. Asimetrično i crnomanjasto lice junakinje Lores ocrtavalo se na svakom plakatu, svakom portalu i svakoj društvenoj mreži. Naravno, njoj to treba! Sve su njezine prijateljice to kupile, a i ona je imala problema s nesanicom. Kada je za to rekla mami, ona joj nije vjerovala sve dok nije vidjela dokaze. Ipak, zabranila joj je kupovanje pilula.

Karipa nije odustajala – uzela je sto okruglih ljubičastih padova i odlučila ih dati kako bi uzela ono što želi. Nije posjedovala kvadratne i plave obene, kovanice namijenjene isključivo za ljude poput Lores, zato se morala snalaziti kako zna i umije i ukrasti mami padove iz njezine kutije.

Trgovkinja u bijeloj odori i s monoklom blijedo ju je pogledala kada je pitala za Serde.

''Izvoli'', glasno je izgovorila. Kad joj je pružila sto padova, automatski je upitala: ''Nemaš jedan oben? Znaš da on vrijedi sto padova? Ne znam kud ću…''

Naprasno je prekinula monolog, kao da ne smije više ništa reći. Karipa se posramila. Nije bila glupa.

''Ne posjedujem obene. Samo padove.''

Trgovkinja ju je promatrala sa zanimanjem i nekom vrstom sažaljenja. Odjednom se prenula i zgrnula izvježbanu masku s lica.

''Dušo, u kojem dijelu Galnora živiš?''

''U Herri.''

Trgovkinja je ispustila blago ''oh'' kao da je sve kristalno jasno jer su njene pretpostavke ipak točne.

''Ako ne možeš priuštiti nešto, zašto to kupuješ? Ovo nisu tvoji padovi, pretpostavljam? Roditelji su ti ih dali?''

Karipa se namrštila.

''Samo da znate, svi živi imaju Serdu! I svi drugi su je kupili i sada to treba i meni!''

Zvučala je ljuto i nimalo odraslo. Samo je željela uzeti pilule i otići iz smjera lude žene u bijelome. Odmjeravala je njezino mršavo tijelo, poveći nos, jednoličnu odjeću i rabljene cipele.

''Znači, radije ćeš kupiti Serdu nego hranu?''

''Za vašu informaciju, to nije… to nije vaš problem!'' Misao joj se razbuktala u tisuću plamenova.

''Uostalom, nisam tražila vaše mišljenje! Ako valja Lores, valjat će i meni! Valjda ona zna bolje nego vi!''

Trgovkinja ju je gledala nekoliko sekundi i pokajnički kimnula glavom. Uzela je pružene padove i dala legalnu pilulu tinejdžerici. Ponovno se vratila u svoju ulogu prodavačice, a lice joj je odavalo sažalni izraz samo ako biste bili dovoljno hrabri da joj pogledate u oči. Nakratko se osvrnula na kamere oko sebe. Karipa je i dalje buljila u njezine dotad živahne usne. Vjerovala je da joj je dala suvisli argument i da je time svaka rasprava završena. Tko je ona da se suprotstavi jednoj Lores koja je sama preporučila ovaj proizvod i koja je tješi svakim novim videom? Ona ju je razumjela bolje od ove čudne žene, od njezine majke, pa čak i njezinih prijateljica, čak i od Zvijezde i njezina grada! Vjerovala joj je iako je nije poznavala. Nije joj smetalo što ona nema ništa sve dok netko kome ona vjeruje ima sve.

Kada je nabavila Serdu, popila ju je odmah iste večeri. Nadala se da ružno sanjati. Osjećala se kao na vrtuljku, s golemim porivom za povraćanje i glavoboljom. Što se događa – zar nije trebala zaspati?! To se dogodilo tek za nekoliko sati. Nije mogla vjerovati sljedeće jutro – možda ju je ona prodavačica sabotirala? Ove pilule nisu bile onakve kakvima ih je opisivala Lores. Ponovno je pogledala njezine videe, čak i skrivećki u školi, i nigdje nije spominjala takve nuspojave. Nije ih spominjao nitko drugi, ali to su nove pilule, hit na tržištu, i bilo je nemoguće da odgovara baš svima? Odlučila je popiti još jednu večeras, možda se treba naviknuti?

Tu nije bio kraj njezinim mukama. Majka ju je istukla jer je shvatila da je ukrala njezine padove. Počela je i plakati jer sada neće moći jesti danima. Možda će se opet morati priključiti prosjacima kao i prošli put. Stresla ju je jeza. Sva sreća pa živi u Herri, galnorskom ''prosjačkom štapu'' i nitko je važan neće vidjeti. Nije ju ni bilo briga – pretrpjet će tišinu sna i onda svima pokazati kako i ona pije pilule. Kako je i ona vesela i naspavana.

Modra od majčina prebijanja, uzela je ostatke hrane stare tri dana. Želudac joj je molećivo krulio i zapomagao za hranom. Odlučila je posjetiti Moloh prije nego uzme pilulu.

Odmah se među najpopularnijim pričama ukazao novi videozapis Rimme, najpoznatijeg muškog pripadnika galnorske mladeži. Vidjela je broj lajkova i komentara i posve osupnuto kliknula. Za razliku od njezina života, činilo se da je u pitanju neki spektakl. Bila je gladna, pretučena i sretna onoliko trenutaka koliko je trajao Rimmin ili Loresin video.