4. ANDIA, ŠPIJUNKA GROMOVA

Aleja čempresa skrivala je neugledni toranj; Andia ga je tražila čitavu vječnost. Da, to je taj s fotografije. Nije znala kako se treba ponašati pa je bezglavo jurišala naprijed. Mišićavi čuvari oko nje budno su motrili na svakoga tko prolazi. Tu je definitivno netko važan, promisli, ili čak više njih... Kako se približavala tornju, tako je uviđala da postaje sve ružniji i oštećeniji – posljedice prošlog rata? Nebriga i ljudska devastacija? Ništa novo u Galnoru. Nebo iznad nje obećavalo je kišu. Ne ako ja tako kažem, oglasila se njezina podsvijest. Pokušala ju je odagnati trčanjem, ali bezuspješno. I nakon 21 godine, još nije znala kako treba postupati s onim što ima. Samo je prizvala starogalnorski odjevene čuvare u srebrnim i bijelim odorama sa zvijezdom na čelu i vrlo ozbiljnim pogledima.

''Trebate nešto?'' Jedan ju je odmjeravao, posebno njezinu obuću. Cipele su joj bile posve različite i to je bio najnoviji hit u Galnoru zahvaljujući osobi kod koje danas odlaze njezini koraci.

''Voljela bih vidjeti Lores. Ja sam Andia. Pozvala me preko Moloha na sastanak u tornju Starlaka.''

Jedan je čuvar šapnuo jednom visokom neke riječi koje su bile dovoljne za zamah rukom i puštanje. Bilo je sve više čuvara, a ono što je naježilo njezine dlačice na udovima bilo je nenošenje oružja u rukama; znači, istina je. Pričalo se kako određeni čuvari mogu prenositi energiju i koristiti je za svrhe svog posla, ali to nikada nije bilo potvrđeno. Pričalo se kako se u tornju Starlaka događaju čudnovate stvari namijenjene izabranima, ali ni to nije potvrđeno. Sve je ostalo na teoriji o eksperimentiranju, bogatstvu i tajnama. Nije željela znati… Uostalom, tko bi njoj vjerovao kada bi rekla što ona može?

Čim je prošla otvorena vrata Starlaka, drevne galnorske kule, dočekalo ju je nepregledno predvorje, kao da je na luksuznom autobusnom kolodvoru s naslonjačima, kafićima, klubovima i gomilom ljudi. Oči joj se nisu privikavale na veliki broj ljudi i toliki žamor, svatko je radio nešto, a ona se nije mogla snaći. Panika ju je svladavala svakom novom sekundom. Uhvatila se za prsa, ali kada je poželjela izaći, nije vidjela vrata koja su je ovdje dovela.

''Andia?'' Osoba u bijeloj suknji i s golemim vokeanskim safirom na bijeloj majici promatrala ju je toliko intenzivno da se morala odmaknuti.

''Tko ste vi? Što je ovo?'' Osoba se nasmijala i nježno je uhvatila za ruku, naviknuta na takvu zbunjenost među običnim pukom. Lice bi moglo biti i muško i žensko, a i tijelo je odudaralo jednim svojim dijelom od drugoga.

''Ja sam Loresin ruan, krvni čuvar. Uhvati me čvrsto za ruku.''

Nije ni stigla protestirati, u sekundi se nalazila na drugom mjestu, prozračnijem i tišem. Osjetila je težinu u nogama i blaženi osjećaj oko prsa. Kada se priviknula na prostoriju, njezin pratitelj već je komunicirao s grupom ljudi. Ovo je očito bio najviši kat Starlaka jer se iznad njih prostiralo oblačno nebo. Oko njih bdjele su metalne zvijezde kao ukrasi, ali Andiji se činilo kao da ne pripadaju minimalističkom okruženju poveće prostorije sa stolom u središtu. Tada ju je ugledala i skoro ciknula od sreće – na jednoj fotelji koja se stopila s crvenim zidom, stajala je ona. Lores.

Prepoznala ju je po različitim cipelama koje je često koristila u svojim videima na Molohu i po tamnoj boji kože. Sklupčala se na fotelji i očigledno spavala. Možda je popila Serdu, razdragano je pomislila Andia. Željela ju je dotaknuti i družiti se s njom – srce joj je tuklo iako je pokušala zatomiti taj osjećaj. Imala je 21 godinu i nije željela da se ponaša poput nekog derišta jer je vidjela najslavniju galnorsku šesnaestogodišnjakinju.

''Sjedni, molim te.'' Ljudi s kojima je razgovarao Loresin ruan mahom su isparili, kao da ih nikada nije ni bilo, a ona je poslušno sjela. Neki je karakteristični miris bio u zraku, poput vjetra sa zgarišta. Ona je i dalje halapljivo promatrala Lores nadajući se njezinoj pažnji.

''Upoznat ću te s njom kasnije.''

Sipljivi glas krvnog čuvara odzvanjao je u njezinim ušima i činilo joj se kao da je bitna samo ona. Tišina ju je odvela u neku dimenziju gdje nije postojao svijet iza tornja Starlaka.

''Ti si iz Ruanola? Nije loše. A opet, nije ni galnorsko najbolje.''

Kimnula je glavom. ''Moj otac je tamo odrastao.''

''Naravno. Andia, prijeći ću na stvar. Sigurno znaš zašto sam te zvao?''

Odlučila je biti iskrena.

''Mislila sam da ću razgovarati s Lores. Ona je…''

''Lores ili ja, sasvim je svejedno. Njezina krv moj je um'', prekinuo ju je. Kao dokaz pokazao je i dalje nepomičnu Lores. Kako je samo malena, pomisli Andia. Da se barem može fotografirati s njom!

''Znam iz povjerljivih izvora kako trenutačno tražiš posao. Najveća patnja u Galnoru jest – raditi, a još je veća uopće ne raditi. Međutim, imam nešto za tebe. Nešto što je privilegija i što će ti otkloniti probleme egzistencijalne prirode.''

Znala je što slijedi. Oni kojima je priznala svoje sposobnosti, vrbovali su je za svoje ciljeve. Većinom su to bili ljudi koji nisu imali velikog utjecaja. Sada je osjećala kako mora pristati na sve. Zar može odbiti, odnosno, smije li to? Sama je pristala. Nije znala što će biti ponuda.

''Andia, želim da mi dokažeš ono o čemu sam dobio informaciju.'' Pogledao je prema nebu. Tada je shvatila kako sastanak u visinama Starlaka nije samo slučajnost.

''Treba li ti koncentracija?'' uzbuđeno je upitao.

''Ne treba mi ništa. To jednostavno poželim.''

''Onda poželi!'' graknuo je uz smijeh. Malo je ustuknula, ali onda se pribrala. Tada je poželjela i u svojoj glavi počela formirati žutu kuglu, zrake koje izviru iz njene unutrašnjosti, vrućinu jednog popodneva i odmicanje od oblaka, crtala je po svojim mislima jednu idiličnu sliku. Kada je dovršila, pogledala je u ruana koji je gledao prema nebu. Na njemu se očitovao trag iznenađenja, ali samo na nekoliko sekundi. Starlak je postao obasjan vrelinom galnorskog sunca. Oduševljeno je zapljeskao. Andia se posramila iako joj je godilo. Poskrivećki je pogledala prema Lores. Nikakva reakcija – leš koji se prži pod zrakama. Stisnula je pljuvačku. Pokušala je umiriti srce.

''Odlično, odlično. Nevjerojatno. Dobro je što ljudi ne znaju za ovo, mislim, znaju, ali ne oni koji bi trebali.'' Namignuo joj je. Iz nekog razloga, hladnoća joj je prožela tijelo.

''Andia, imam za tebe jedan zadatak. Pretpostavljam da koristiš Moloh? Znaš li koja je glavna vijest ovih dana?''

Naravno da je znala. Dok se vokeanski safir njihao, prisjetila se pozivanja u reality show izvjesnog Rimme. Svi su razgovarali i pričali o tome – neki su se bunili, a neki jedva dočekali. Kako biste upali, morali ste biti spremni na najluđe i najneočekivanije. On je kreator i taj koji odlučuje. Nikad joj se nije sviđao – činio se bahat i beskrupulozan na svojim uređenim videima i fotografijama na Molohu, razmetao se bogatstvom, lajkovima, komentarima, pratiteljima i obenovima, iako je polovica galnorskog stanovništva samo sanjala o tome. Neki nikada nisu ni vidjeli kovanicu obena u životu.

''Rimma i njegov reality show?''

''Tako je. Moloh mu je omogućio potpunu slobodu. Najviše se bunio Građanski otpor, ali zbog novopečenog skandala u njihovim redovima, sumnjam u njihov kredibilitet. Ljudi sve više popuštaju pred željom jednog bahatog dečka. Uskoro mu se nitko neće moći suprotstaviti i prijenos njegova reality showa bit će najpopularniji i vjerojatno najgledaniji, i to ne samo u Galnoru. Iskustvo mi nalaže da će se to obistiniti.''

Naglo se podignuo na noge. Nije mogla procijeniti njegovu dob. Ništa u vezi tog čovjeka nije joj bilo jasno.

''Vidiš, postoje ljudi poput moje Lores.''

Lagano je pokazao prstom na glavnu influencericu za čijom su sudbinom žudjele brojne galnorske djevojčice.

''Ona želi pridonijeti dobrim stvarima u Galnoru. Ona je istinska zvijezda i vjeruje u Zvijezdu. Zamisli takvu plemenitost i požrtvovnost – usudila se postati zaštitno lice nečega što može pomoći ljudima. Znaš, brojni su okretali glave od te ponude jer su se bojali kakve će reakcije Serda izazvati. Ne i Lores. Ona je bila hrabra. Odlučila je pomoći ljudima protiv nesanice. Prva je eksperimentirala i nije se pokajala. Onda imaš tog nesretnika Rimmu.''

Napravio je zgađeni izraz. Sunce je pojačavalo njegov androgini izgled.

''On je njezin antipod, posvemašnje zlo koje želi manipulirati ljudima. Njega nije briga za košmare, bolesti, ljude.''

Pljuvao je svuda oko sebe.

''Nitko ga trenutno ne može spriječiti. Osim tebe.''

Trebalo joj je nekoliko sekundi da se pribere i shvati što govori.

''Oprostite?''

''Da, Andia. Ti si idealni kandidat. Imaš moć podarenu od Zvijezde, iz krila same Marghere. Umjesto neiskorištavanja toga, ti ćeš kreirati stvarnost na svoj način. Uz našu pomoć, naravno. Za naše dobro, ne samo tvoje ili moje dobro.''

Nije znala što treba reći.

''Uz dužno poštovanje, sve što sam dosad radila vezano je uz mijene vremena, ne razumijem kako... ne vidim…''

Opet njezina panika i luđačko lupanje srca. Pitala se ima li izbora. Može li natrag ili ne želi natrag?

''Zasad je tako. Ali vidiš Starlak? Mi ovdje stvaramo budućnost. Možeš li nekome opisati što si točno vidjela u ovom uskom tornju? Vidjela si širine'', naglasio je posljednju riječ i raširio goleme oči. Oči su mu sada ljubičaste, primijetila je. Dolje nisu imale takvu izražajnu boju. Oko prstiju vrtio je vokeansko blago.

''Ah, da. Safir iz Pjeskovitog grada, predivnog Voka. Jesi li ikada vidjela more?''

''Nisam.''

''Naravno da nisi. Ljudi su uništili sve što mogu uništiti svojim otpadom. Osim kada stojiš na Eromskim hridima, dragulju Voka. Vidiš čisto, kristalno, plavo i prozirno more. Horizonte i linije. Vokeanci more nazivaju Erom… To je na njihovu jeziku vokeahu, jeziku morskog naroda, poznatijeg i kao Eromse. Ne znam jesi li znala, ali njihov je vođa kraljica mora skupa sa svojom četom knezova. Gornji dio tijela uvijek im je otkriven, a jedina razlika između njih i Valeanaca je da su Valeanci potpuno goli. Znaš li da narod Masibljana Erom naziva svojom rijekom? Zovu se gospodarima rijeke. Ono što ne znaju jest sljedeće – nitko ne posjeduje more, Erom, rijeku. Zato su našli materijalnu zamjenu u nečemu najljepšem i najraskošnijem što je netko mogao stvoriti. Njemu se klanja svaki narod...''

Približio se Andiji i pokazao plavetnilo koje se presijavalo oko njegova vrata, ultimativni dokaz uspješnosti i bogatstva.

''Lores ima jedan u obliku zvijezde i jedan u obliku srca. I ti ćeš imati jedan… a to je najmanje što ćeš dobiti.''

Nije micala oči s njegovih tankih, ovlaženih usana.

''Meta, Rimmin show, počinje za pet dana. Sutra u ponoć odabrat će one koji sudjeluju. Ti ćeš biti jedna od njih.''

Lice joj se poprimilo boju zidova. Naviknula je na ponude, ali ovakva još nikada nije bila opcija.

''Što ako ne želim?''

Ruan se nije pomaknuo. Na jednom od zidova pokazao se video u jasnoj rezoluciji. Na njemu se jasno vidjela ženska silueta koja krade namirnice. Oblio ju je sram.

''Odakle… odakle vam to?!''

Onda se prizor promijenio i prikazao kako tuče neku mačku sve dok nije uginula. Bila je šokirana – na snimci je evidentno njezina figura, a mačka ispod nje bila je krvava i bespomoćna, iako je nikada nije vidjela u životu. Andia je uzviknula i poletjela prema zidu.

''To nisam ja!'' Mahnito se okrenula prema ruanu.

''Na prvom videu jesam, ali samo zato što sam morala, ali na drugom… nikada ne bih naudila…''

''Andia… Ako pustim ovaj video u galnorske domove, tražit će ubojicu koja se iskalila na mački. Zar je važno jesi li to napravila? Svakako izgleda kao da jesi.''

Počela je nekontrolirano jecati.

''Kako ste to uspjeli? Neću više krasti, ali morate razumjeti…''

On ju je pomilovao po kosi i ušutkivao visokim, blagim tonom. Maknuo je vokeanski safir sa svojeg vrata i stavio ga na njezin. Bio je tako težak, zgusnut i beznadan. Pomislila je kako je vuče prema dnu. Lice joj se zajapurilo od količine panike.

''Evo, početni poklon. Moramo nagraditi tvoje sposobnosti. Vjeruj mi, Andia, ne želiš primjenu Behlova zakona na sebi. Oko za oko, zub za zub. Bilo bi strašno da ti naprave ovo što si ti navodno napravila ovoj jadnoj…''

''Ali nisam to napravila! Namjestili ste mi da… Znate što? Mogu stvoriti gromove i sve vas pobiti!''

''Prije nego bi to učinila, čuvari bi te uklonili. To nikome nije u interesu. Stvarat ćeš gromove, ali za nekoga drugoga. Andia, ovo što ti nudim je dar. Trebala bi mi biti zahvalna. U nekoliko dana stvorit ćemo od tebe nešto što nije viđeno. Znaš i sama u kakvoj si situaciji. Samo mi vjeruj. Na dobroj si strani.''

Nije mogla disati niti vjerovati što joj se dogodilo. Inače nije sanjala pa je znala da nije noćna mora u pitanju. Unatoč njezinim kricima, Lores je i dalje čvrsto spavala. Kada se pomaknula u naletu panike, učinilo joj se kao da su joj otvorene oči. Ona je svoje poželjela zaklopiti zauvijek.